subota, 25.08.2007.

ovak ljudi, ova prica bas i nije uspjesna pa sam odlucila prestati je pisati. napravit cu novi blog s novom, ali slicnom pricom... to je sve... nadam se da me neki od vas nece izbaciti iz price, ja cu vas nekoliko ubacit u novu pricu (koji zelite samo mi javite). radnja price nece biti smjestena u hogwartsu, ali bit ce magije i svega....sad je to sve...

- 20:10 -

Komentari (45) - Isprintaj - #

utorak, 14.08.2007.

Happy birthday!!!

Probudila sam, se rano, prije ostalih. Uzela sam ručnike i odjeću te otišla u veliku žensku kupaonicu na drugom katu. Odložila sam stvari kored velike kade, napunila je vodom i sjela u nju. Ubrzo sam čula neki plač. Do mene došao neki duh.
- Zdravo, ja sam Plačljiva Myrtlel - rekao je duh kroz plač.- Tko si ti?
- Ja sam Will.-odgovorila sam joj.
- Ti si sigurno nova.- zaključila je.
- Kako znaš?
- Pa, dosad te uopće nisam viđala, a uostalom rijetko koja cura se usudi ući u ovu kupaonicu, zbog meneeee!- rekla je i zaplakala još jače.
Baš kada sam joj htjela reći da je meni ona zapravo ok, iako je duh, čula sam neki šušanj ili udisaje, nisam sigurna što točno, ona je pobjegla do prozora i nestala. Okrenula sam se oko sebe da vidim je li još tko sa mnom u kupaonici, ali nisam nikog vidjela. Svejedno sam se osjećala kao da me netko promatra. Bila sam previše nemirna da bi se nastavila kupati i brzo sam izašla iz vode, osušila se, obukla i pošla na nastavu.
Na satu Obrane sjela sam pored neke cure, kojoj nisam znala ime. Cijelo vrijeme sam se dosađivala i igrala se štapićem ili šarala po knjigama. Tu i tamo bi uhvatila neki radoznali pogled neke nepoznate osobe i nasmijala se u znak pozdrava. Uglavnom mi je cijela nastava prošla tako. Poslije ručka sjela sam u društvenu . Uzela sam svoju omiljenu knjigu i stala je čitati po tko zna koji put (mislim šesti?).
- Što to čitaš?- uplašila sam se kad sam shvatila da Matt sjedi pored mene, ali nisam primijetila kad je ušao.
- Uplašio si me, - rekla sam.
- Sorry.- hladno je rekao. - Što to čitaš? – ponovio je.
- Svoju omiljenu knjigu.
- Koliko omiljenu?
- Toliko da je čitam šesti put.
- A o cemu se radi?
- O curi koja se zaljubljuje u vampira...
Značajno se nasmijao i dugo me samo gledao. Izgledao je kao da ga muči velika dilema. Uto je u društvenu banula Rose. Stala je pored trosjeda i oboje nas mrko pogledala, a zatim odjurila.
- Ajoj. Moram ici. Sorry.
- Nemaš beda. – rekla sam
Odjurio je. Ubrzo sam ostala sama, ali ne zadugo. Anna je ušla.
- Što radiš tu sama?- pitala me.
- Nisam bila sama.
- O. A tko je bio s tobom?
- Matt.
- Rekla sam ti da ga se kloniš!- povikala je, pomalo ljutito. Shvatila sam da ga u njenom društvu ne budem smjela spominjati.
- Nema veze,- uzdahnula sam
- Dođi, idemo se malo prošetati.
- Kamo idemo?
- Vidjet ćeš.
Izašle smo iz dvorca i krenule prema maloj kolibici.
- Idemo Hadgridu?
- Da.
- Xuper.
- Bok, Hadgride.- rekle smo u isti tren.
- Zdravo, djevojke. Uđite. Pristavio sam čaj, a imam i odličnih keksa. – ušle smo u kolibu i sjele na stolice dok je Hadgrid posluživao čaj i kekse.
- Oh, Will. Čuo sam da ti je danas rođendan, - u taj tren pogledao je Annu, a ona mu je pogledom dala znak da pazi da nešto ne izlane, ali meni je to, naravno, promaklo.
- Da, je, ali odkud to znaš? Nisam nikome rekla kad mi je rođendan.
- Ah, ptičica mi je šapnula, - pokušavao se izvući. – Pa ti želim ovo pokloniti. Sretan rođendan! – rekao je i dao mi nekakvo jaje.
- Hadgride, ne želim biti nepristojna, ali... što je to? – pokušavala sam to što pristojnije reći.
- Ah, baš si radoznala. To je iznenađenje, samo budi strpljiva i drži ga na toplom mjestu.
- Ok! – rekla sam još uvijek zbunjeno promatrajući jaje i pitajući se što će se izlegnuti. – Hvala!
- Xara, počinje padati mrak, trebamo se vratiti u dvorac.
- Dobro. Još jednom ti hvala, Hadgride! – zahvalila sam mu. Opet.
- Bilo mi je drago. Hvala vama što ste svratile, - rekao je Hadgrid.
Izašle smo iz kolibe i pošle prema dvorcu. Ubrzo smo došle do vrata društvene, a Anna me pustila da sama otvorim portret Debele dame. U prostoriji je bilo mračno kao u grobu. Anna je rekla:
- Uh, zašto je ovdje tako mračno?
To je vjerojatno bio signal jer nakon što je to rekla, svjetla su se naglo upalila, a svi prisutni u sobi povikali su:
- SRETAN ROĐENDAN, WILL!!!
Bila sam presretna, uzbuđena... toliko mi je osjećaja prolazilo kroz tijelo. U sobi je vjerojatno bio cijeli Gryffindor. Magy, Emma, Katie, Ron, Harmione, Harry, Fred, George,...
- Što ti je to?- pitali su me blizanci pokazujući na jaje koje mi je skoro ispalo od iznenađenja.
- Dar od Hadgrida. Rekao je da ga držima na toplom, - nakon što sam to rekla, uzeli su mi ga iz ruke i odjurili s njime prema kaminu.
- Oprezno s time! – povikala sam za njima. Nadam se da su me čuli.- Kako ste znali da mi je rođendan? – upitala sam.
- Istraživali smo malo! – značajno je rekao Harry s malim podsmjehom.
- Hvala vam, zakon ste! – rekla sam.
Svi su sudjelovali u iznenađenju. Anna je dobila zadatak da me odvuče iz dvorca dok su Katie, Harmione i Scar uređivale Društvenu. Sestre Chang, Magy i Emma, pobrinule su se oko organizacije. Sve je super prošlo. Neko vrijeme i Matt je bio tamo, ali se držao po strani. Svejedno je cijelo vrijeme buljio u mene. Pokušavala sam ne obračati pažnju na njega, ali nisam uspjela jer sam se često puta uhvatila kako ga gledam i brzo svratila pogled. Bojala sam se samo kako me Anna ne bi uhvatila da ga gledam i digla frku. Stvarno ne znam zašto se tako ponaša. Prezaštitnički. Zaboga, pa imam 16, a ne 6 godina! Primjetila sam kako je odjednom nestao. To me nekako... zasmetalo... Otišla sam do WC-a. Na hodniku sam čula neku viku. Sakrila sam se iza jednog kipa i slušala.
- Krenula sam k tebi da se malo družimo jer uopće nismo zajedno u zadnje vrijeme! - vikala je Rose.
- Znam, oprosti... – hladno je rekao Matt.
- Vidjela sam kako je gledaš, tu ... malu ... kozu!! Potterovu!! – histerizirala je.
On je samo odmaknuo pogled.
- Dobro znaš koliko te volim i vjeruj mi, - zastala je – spremna sam na sve kako bih te zadržala! Sve! – zakreštala je i odjurila.
Matt je ostao stajati tamo neko vrijeme, a onda je naglo skrenuo pogled prema kipu iza kojeg sam se skrivala. Nasmijao se kao da je znao da sam tamo. Zatim je nestao. Vratila sa se u Društvenu. Čim sam ušla u prostoriju čula se neka buka. Dolazila je iz kamina. Pojurila sa tamo. Jaje, koje je stajalo u kaminu, počelo se ljuljati. Ljuska je počela pucati. Iz jaja je izašlo neko neobično slatko stvorenje. Izgledalo je kao rakun, ali nije mogao biti rakun, jer se oni ne izliježu iz jaja. Primila sam ga u ruke i podragala. Odjednom se trguo i odnekud spuknuo krila i poletio prema stolu s voćem. Uzeo je u ruke jabuku i počeo je glasno mljackati.
- Kako je sladak? Ali što je on? – upitala sam.
- Znam! To je swuupy! – viknup je Ron.
- Swuupy? – ponovila sam.
- Da to je stvorenje kao rakun s šišmišjim krilima.- objasnio mi je Ron.
- Kako ćeš ga nazvat? – upitala me Anna.
Nisam se obazirala na njeno pitanje, bila sam očarana njegovim slatkim bićem.
- Pogledajtke kako je sladak. Slušajte kako mljacka. Znam! Nazvat ću ga Mljacko!- uzviknula sam.
- Mljacko? Slatko je. – rekla je Magy.
Neko vrijeme smo se igrali s njime, a onda su se ljudi počeli razilaziti. Umbridgeica je obično u to vrijeme provjeravala jesu li svi učenici u svojm krevetima. Na kraju sam ostala sama u Društvenoj s Mljackom.
- Rzmišljao sam... – tiho je rekao Matt. Opet me uplašio. Nisam ga čula kad je ušao.
- O čemu? – upitala sam ga kad sam se pribrala.
- O tebi... – nastavio je.
- O meni?! – upitala sam ga iznenađeno.
- Da. I o tome kako ti još uvijek ne znam ime, nismo se službeno upoznali
- Pa ... moje puno ime je Willhelmina Cornelia Irma Xara Potter, ali možeš me zvati Will kao i svi ostali. Harry, Anna, Scarlett i Owen su moji bratići i sestrične.
- Ja sam Matthew Swan, ali me možeš zvati Matt kao i svi ostali. Ja nemam rodbine u Hogwartsu.
Nasmijali smo se. Pogledao je u Mljacka, nakratko zažmirio kao da se pokušava pribrati, a zatim opet pogledao mene. Približio mi se. Još uvijek je imao onaj svoj predivni osmjeh na licu. Stavio mi je ruku na lice. Bila je ledena. Stresla sam se i srce mi je brže zakucalo. Palcem je prošao mojim usnama.
- Sretan rođendan. – tiho je rekao. Približio mi se još više. I dalje sam ga gledala u oči. Malo je faljelo da me poljubi, ali stao je. Čula sam korake na stepenicama. U taj tren u sobu je banula Anna, a on je nestao kao da nije ni bio ovdje. Pitala sam se jesam li ga samo sanjala.
- Jesi dobro? – upitala se Anna.
- Jesam, naravno. –odgovorila sam.
- Dođi, idemo u spavaonice dok nas Umbridgeica nije ulovila.
Pošle smo u spavaonice. Na brzinu sam se presvukla i legla u krevet. Mljacku sam na brzinu napravila mali krevetić u svom kovčegu jer ga nisam mogla stavit igdje drugdje. Nekoliko minuta sam razmišljala o Mattu i na kraju zaspala s osmjehom. S njime u svojim mislima. Opet...

NASTAVIT ĆE SE....

- 09:49 -

Komentari (49) - Isprintaj - #

srijeda, 08.08.2007.

A new family member...

-Ovo je griffindorska društvena prostorija, - rekla je Anna.
Svi su primjetili kad smo ušli i prišli nam. Pozdravili su Annu. «Wou, popularna sestrična»., nasmijala sam se u sebi.
« Hey, društvo!- neki dečko nas je pozdravio. Bio je zgodan, kao iz bajke, imao je blijedu kožu, gotovo bijelu i upadljive smeđe oči boje topaza i razbarušene brončane kose. Topila sam se u sebi kad sam ga gledala.
- Hey, Matt!- pozdravili su ga svi, osim mene. On je to primijetio i pitao:
- A tko vam je ova mala?- zagledao se u mene kao da mi pokušava pročitati misli.
- Pazi da te 'mala' ne bi sredila, opasna je!- podrugljivo je rekao Fred.
Matt ga je pogledao na kratko, a zatim vratio pogled na mene i nije ga skidao. Promumljao našto što ostali nisu čuli, ali ja jesam. Tiho je rekao:
- Ne tako opasna kao ja.
Kad je primjijetio da sam ga ja ipak čula, trgnuo se i odmaknuo pogled od mene te rekao:
- Mislim da me Rose zove.- i otišao je.
- Iskre frcaju - podrugljivo je šapnuo George društvu. Ništa nisam rekla, samo sam ga pogledala, a onda se naglo uozbiljio.
- Tko je Rose?- upitala sam Annu
- Njegova cura. Opasno je posesivna, stoga ti najiskrenije savjetujem da se kloniš i nje i njega.
- Ne brini se ti za mene, velika sam ja cura.- nasmijale smo se.
Zatim se ostatak društva odvojio i Anna i ja smo sjele na veliki crveni kožni trosjed. Do nas su došle još neke cure s kojima me Anna upoznala. Bile su to Magy, Emma i Katie. Razgovarale smo još neko vrijeme, a onda smo svi otišli u spavaonice. Obukla sam svoju omiljenu crvenu pidžamu s kineskim znakovima i legla u krevet. Razmišljala sam. Pred očima mi se još uvijek vrtio prizor upoznavanja s Mattom i njegove riječi : « Ne tako opasna kao ja..» S njegovim predivnim bijelim licem i očima boje topaza, usnula sam u dubok san...

NASTAVIT ĆE SE....

- 11:22 -

Komentari (43) - Isprintaj - #

nedjelja, 29.07.2007.

MY FAMILY

-Da? Naprijed!-začula sam glas. Ušla sam u veliku prostoriju s velikim ormarima na kojima je bilo valjda stotine, ako ne i tisucu knjiga. Na sredini prostorije stajao je veliki radni stol i četiri velika naslonjača okrenuta naslonom prema vratima, prema meni. Tamo, naslonjen na stol stajao je starac duge sijede kose i iste takve brade.
- Ah, Willhelmina, stigla si. Ja sam profesor Dumbledore,.- tek kada je to rekao primijetila sam da u onim velikim naslonjačima sjede tri osobe koje su se nagnule prema vratima da vide kome se profesor obraća. Bile su to dvije cure i jedan decko.
- A vi ste slobodni, hvala što ste nam je doveli, - obratio se braci Weasley. Od uzbuđenja sam zaboravila da su njih trojica još uvijek stajali iza mene.
- Đenja, profesore,- pozdravili su uglas i zatvorili vrata.
- Sjedni, molim te,- pokazao je rukom u četvrti, prazni naslonjač.- Dakle, da ne odugovlačimo. Willhelmina, ovo su Anna, Scarlett,Harry i Owen Potter. – tu je zastao, vidio je da sam zbunjena. 'Nabrojao je četiri osobe, a je ih u sobi vidim samo troje,' mislila sam u sebi. Tek tada sam u tamnijem dijelu prostorije primijetila još jednog muškarca koji se na spomen svog imena izmaknuo iz sjene. – Oni su tvoja rodbina, bratići i sestrične. Anna, Scarlett i Harry su na 6. godini, a Owen je profesor, predaje napitke 6. i 7. godini.
- Drago mi je, - rekla sam još uvijek zbunjeno.
- Što se tiče domova, smjestit ćemo te u Griffindor, pošto je sva tvoja rodbina ondje. Vas Pottere zdravo je imati na oku.- zamišljeno je rekao, a ja sam na licima ostalih u prostoriji vidjela izmakli smješak. Nisam znala kako bih reagirala pa sam se i ja kiselo nasmijala iako nisam znala o čemu se radi. Tada sam primjetila da je Anna na pravila facu kao da je htjela reći: «Ispričat ću ti.». – Evo, ja sam vas predstavio jedne drugima, pa vas moilim da se sad sami upoznate malo bolje i mene ostavite, imam jako puno posla.- rekao je i značajno pogledao Harryja. Po izrazu njegova lica, vidjela sam da je shvatio što je profesor htio reći. Ustali smo i svi zajedno izašli iz ureda.
- Ja moram ići, moram... nešto obaviti.- rekao je, vidljivo se izmotavajući. – Vidimo se na satovima, Willhelmina.
- Vidi, profesorica Snape- rekla je Anna.
- Ha?! Gdje?!- viknuo je Owen. Anna se cerekala, a Owen se zacrvenio te pobjegao.
- Okej?- pitala sam zbunjeno.
- Ah, ljubav,- objasnila mi je Scarlett.
- Aha...- pokopčala sam.
- Dođite, idemo u društvenu, moramo Willhelminu upoznati s našim prijateljima,- rekao je Harry i krenuo, a mi smo pošle za njim
- Da, naravno, - rekle su Anna i Scarlett uglas.
- Prije svega, - nastavila sam- zovite me Will. Willhelmina je predugačko.
- Dobro, Will, - nasmijala se Scarlett- i ti mene zovi samo Scar.
- Ok, dogovoreno. Inače, puno ime mi je Willhelmina Cornelia Irma Xara Potter.
- Xara? Neobično ime....- rekla je Anna, stala kao da razmišlja, a onda sa smjeskom rekla:
- Nema veze, neka te drugi zovu kako hoće, ja ću te zvati Xara- odlučno je rekla.
- Može,- rekla sam i nasmijala se. Tako smo lijepo pričali i smijali se da nisam ni primjetila da smo stali ispred neke slike se nekom ženskom. Tada su došli blizanci Weasley.
- Hey, ljudi!- pozdravili su.
- Bok!- pozdravila sam i zastala. Upravo sam se sjetila jedne 'sitnice'. - Hey. A gdje su moje stvari?!- upitala sam ih jer sam se sjetila da sam ih ostavila s njima.
- Opusti se, nemaš beda.-rekao je George.
- Odnijeli smo tvoje stvari u žensku griffindorsku spavaonicu.- nastavio je Fred.
- Kako ste znali gdje će me Dumbledore smjestiti?- pitala sam ih.
- Sedam godina s starim i već znaš kako razmišlja. – podrugljivo je rekao George.
Nasmijala sam se, a onda smo ušli u veliku prostoriju krcatu učenicima.

NASTAVIT ĆE SE.....

- 20:53 -

Komentari (14) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 23.07.2007.

Sve je moguće....

-Usput,- nastavio je Hagrid, dok smo još hodali po peronu – ne moraš biti formalna sa mnom, slobodno mi govoriš ti.
-Ok, Hagride. Ni ti mene ne moraš zvati gđica Potter, samo Will.
-Will?
-Da, to je jedno od mojih imena.
- Jedno od?! Pa koliko ih ti imaš uopće?
- Četiri. Puno ime mi je Willhelmina Cornelia Irma Xara Potter.
- Ah, pa, sva su lijepa, nadam se da ću ih zapamtiti. Nego, kako ni jedan vlak trenutno ne vozi u smjeru Hogwartsa, sredio sam ti prijevoz.
- Ah, da? Hvala.
- Evo, tu te čeka kod izlaza na kolodvor. Ja nažalost ne mogu s vama, moram jos nešto obaviti u Londonu za prof. Dumbledora.
Pratila sam ga do izlaza. Uz rub pločnika stajao je mali svijetlo plavi auto, a na njemu su bila naslonjena tri dečka. Svo troje imali su istu žarko bakreno-crvenu kosu po čemu sam zaklučila da su vjerojatno braća. Dvojica potpuno identični, blizanci (lijevi malo zgodniji) i jedan mlađi.
-Evo nas, tvoj prijevoz- rekao je Hagrid i pogledao na sat.- Ajme, vidi koliko je sati, moram požuriti! Zdravo, djeco!-rekao je i odjurio.
Djeco?, ponovila sam u sebi. Baš i ne izgledamo svi kao mala djeca.
-Bok, ja sam Ron Weasley, a ovo su moja braća blizanci Fred i George,
- Bok!- rekli su istodobno.
-Bok!- rekoh.
Pomogli su mi staviti kovčeg u mali prtljažnik i svi smo sjeli u auto. Fred (onaj zgodniji) i George su sjeli na prednje sjedalo, a Ron i ja na stražnje.
- Još uvijek nam nisi rekla kako se ti zoveš.-rekao je George.
-Uh, oprostite. Zovem se Willhelmina. Cornelia. Irma. Xara. Potter,
- Hej, pa to su četiri imana. Daj se odluči koje je tvoje!- rekao je Ron smijući se, vjerojatno je pokušavao ispasti smiješan.
- Sva četiri su moja,- rekla sam.
- I kojim da te imenom na kraju zovemo? – pitao je Fred.
- Možete me zvati Will.
- U redu, Will.
Ubrzo smo izašli iz grada i oko nas se su se pružale samo livade i drveće. U tom trenutku Fred je pritisnuo neki gumb i mali automobil se počeo tresti.
- Uh, ova starudija, više ne radi kao nekad,-rekao je George.
U tom trenu mali auto se podigao s ceste i počeo letjeti.
- Iznenađena? – upitao me Ron.
- Malo. Iako je u čarobnjačkom svijetu sve moguće.
- Još sat-dva i u Hogwartsu smo.-rekao je Fred
- Super,- rekoh.
Neko vrijeme svi smo šutjeli. Neugodna tišina. Zatim me Fred pitao:
- Kako to da si prebačena u Hogwarts?
- Ah, duga je to priča
-Nema veze, imamo vremena.
-Ma nista, naročito, radila sam spačke u Bauxbottomsu....
- Kakve?
- Stavila sam jednoj curi zmiju u krevet i u šampon joj ulila peroksid ....
- Krvavi pakao!- uzviknuo je Ron
- Opako!- rekli su blizanci u glas.
- Bez brige, s takvim ponašanjem, sigurno ćeš se uklopiti u naše društvo.- rekao je George.
- Da, pa, vidjet ćemo.....-odgovorla sam.
Ostatak puta ugodno smo razgovarali i napokon stigli.
- Evo nas.- rekli su.
- Kamo sad moram ici?- pitala sam.
- Otpratit ćemo te do Dumbledorova ureda.
- Tnx.
Hodali smo dugim hodnicima do ravnteljeva ureda. Slike po zidovima su se micale i govorile kao: « Dobar dan!», «Oh, vidi nova učenica!», «Predivan dan, nije li?» i takve stavri.
Napokon smo dosli do ureda. Srce mi je ubrzano udaralo. Oklijevala sam s kucanjem.
-Znas, iako smo u čarobnjačkom svijetu, kucanje još uvijek pali.- podbo me Fred.
Nisam mu ništa odgovorila, samo sam se kiselo nasmijala. I pokucala ......

NASTAVIT ĆE SE .....

- 09:40 -

Komentari (26) - Isprintaj - #

subota, 14.07.2007.

Kad se jedna vrata zatvore, druga ti se otvaraju!

Sjedim u vlaku i razmišljam. Sama sam u kupeu. Drveće i krajolik brzo prolaze pored mene. Oh, Bože, kako sam samo uspjela srediti da me izbace iz škole? Teta Maggie je poludjela. Obavijestili su je odmah poslije tog incidenta, na što mi je ona istog trena poslala urlojav. Zašto sam uopće izbačena iz Bauxbottomsa? Za sve je kriva ona glupača! Ashley! Uh, kako je mrzim! Već prvog dana, kada sam uopće kročila u tu školu, bilo mi je jasno da ne bude lako s njom! Četiri godine me omalovažavala i vrijeđala. A je li kažnjena zbog svih psina koje mi je pripremila? Nije, naravno da ne. JA JESAM! IZBAČAJEM! Nju nitko nije smio ni pipunti samo zato što joj tatica radi u Ministarstvu magije. Naime, prije tjedan dana odlučila sam joj se osvetiti. Začarala sam njen štapić da se pretvori u kobru i stavila joj ga u krevet. Da ste samo čuli taj vrisak! Čuo se čak do moje sobe, koja je bila na drugom kraju dvorca! Uživala sam! Jučer sam joj u šampon ulila peroksid! Znala sam da svako jutro pere kosu pa sam se u njenu sobu ušuljala još u zoru! Cura stvarno ima jak vrisak! Njena duga crna kosa sad je bila žuta s crvenim pramenovima! Iako sam sve pomno isplanirala, uhvatili su me! Ravnateljica je urlala:
«Potter, spakiraj svoje stvari! Seliš se!»
«Kamo?» zbunjeno sam je pitala.
«U Hogwarts!» rekla je. «Ja te više ovdje ne želim gledati! Osim toga, ne treba nam skandal s Ashleyninim ocem! Šteti publicitetu škole!» hladno je rekla.
« E, pa ni ja više ne mogu gledati vas ni sve ostale razmažene bogatašice! « dreknula sam. «Zbogom!» izjurila sam iz ravateljičinog ureda i znažno zalupila vratima.
Pozdravila sam se s Fleur i njenom sestrom, one su mi jedine bile dobre prijateljice.I evo me sada, na putu sam prema Hogwartsu. Vlak usporava. Staje. Stigla sam, pomislila sam. Sišla sam s vlaka.
«Potter, gđice Potter» čula sam da me netko zove iz daljine, ali od gužve nisam uspjela vidjeti tko. Odjednom se preda mnom pojavio neki natprirodno visok čovjek, kuštrave crne kose i iste takve brade.
«Ah , tu ste, gđice Potter! Ja sam Rubeus Hagrid! Slijedite me, profesor Dumbledore vas očekuje!» rekao je i primio moj kovčeg. «Ja ću vam pomoći s time!»
«Hvala, stvarno je težak!» samo sam to uspjela prozboriti i krenula za njim.
Hm, evo još jedne pustolovine, pomislila sam.

- 17:10 -

Komentari (34) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>